FILOZOFIJA i FIZIKA MATERIJE

Autor: Ivan Šimić
e-pošta: ivansimic@vip.hr

FILOZOFIJA MATERIJE

Predgovor

Sjetimo se geološke starosti zemlje i stalnog kruženja vode u prirodi s kraćim ili duljim zadržavanjem u glečerima, morima, jezerima...! Koliko puta su pojedine molekule vode, sada u našem tijelu, isparavale i ponovo padale kao oborine? Koliko puta su i u kojim biljkama i životinjama boravile u bogatoj geološkoj prošlosti zemlje? Gdje se sada nalaze molekule vode koje su boravile u dinosaurima? Gdje se sada nalaze molekule vode koje su prošle naše tijelo tijekom života i gdje su bile ove koje smo upravo danas primili s hranom i vodom? Sjetimo se da se stajnjak, otpad iz štala, stoljećima koristi za gnojenje povrtnjaka, voćnjaka i žitnih polja! Navedeno sugerira da su nam tijela građena iz puno puta recikliranog materijala!

Osobine vode: temperaturna područja agregatnih stanja, kemijska stabilnost, toplinske osobine, nepravilnost promjene specifične težine kod 3,98 ˚C i dr., bitno se razlikuju od osobina sličnih kemijskih spojeva. Voda (H2O) je najsličnija sumporovodiku (H2S), otrovnom i eksplozivnom plinu. Kisik i sumpor pripadaju istoj grupi elemenata u periodnom sistemu i molekule oba spoja sadrže po dva vodikova atoma. Posljedice velikih količina vode na zemlji i neobičnih svojstava vode u odnosu na slične spojeve, sugeriraju da je voda namijenjena za regulaciju klime i realizaciju života!

U cijeloj geološkoj povijesti zemlje zajedničko je svim oblicima života da su građeni iz materije planete koja se stalno reciklira. Homo sapiens je samo jedna u nizu velikog broja vrsta živih bića, građena iz istog recikliranog materijala. Nakon nekoliko tisućljeća pisane povijesti čovjek je dosegnuo nivo potrebnog znanja za kloniranje! Koliko znanje je potrebno da se ostvari novi, makar najjednostavniji oblik života sposoban za reprodukciju? Koliko znanje je ugrađeno u čovjeka (u nekoliko desetaka litara vode i nekoliko kilograma raznih minerala), sposobnog da uči, misli, osjeća, gradi...?

Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, mnoštvo međusobno ovisnih različitih oblika života i moćni procesi evolucije do inteligentne vrste, sugeriraju da nisu slučajni! Zakoni termodinamike o entropiji spontanih prirodnih procesa podupiru ovu sugestiju!

Sažetak

Vjera i znanost ne mogu proturječiti jer je Stvoritelj utemeljitelj i vjere i znanosti. Zajedno su dva komplementarna dijela jedne cjeline i uzajamno se podupiru! Biblijski tekst čitan u svjetlu spoznaje prirode vremena („Fizika materije“), ističe važnost Božjeg sveznanja, sveprisutnosti i nepristranosti! Neravnopravnost ljudi, ratovi i revolucije s morima krvi i oceanima suza kojima svjedoči povijest, nije volja Stvoritelja nego posljedica čovjekove zloupotrebe darovane vlasti da upravlja na zemlji slobodnom voljom.


Ključne riječi: sveznajući, sveprisutni, nepristran, istočni grijeh, zlo u svijetu

Sažetak

Opisuje se priroda vremena i prostora na temelju činjenica. Mnoge činjenice potvrđuju da usporedo postje opće vrijeme i individualno vrijeme. Brojni eksperimentalni rezultati potvrđuju da povećani unos kalorija, stres, razne bolesti, genetski poremećaji i dr., skraćuju individualni životni vijek živih bića. Bolest Progeria dokazuje realnost ubrzanog individualnog starenja bez utjecaja općeg vremena. Objašnjava se dinamika toka individualnog vremena u raznim periodima života, trenutak početka života i individualna dinamika starenja ljudi.


Ključne riječi: vrijeme, prostor, relativnost, starenje, vijek života

Priroda vremena

Uvod

Znanstvenici su tijekom mnogih stoljeća objasnili mnoštvo prirodnih pojava i zakona koji upravljaju tim pojavama, ali još uvijek nedostaje objašnjenje prirode vremena (1-5). J. Bell je sugerirao da je ključ rješenja u drugačijem razumijevanju prirode vremena (1). Ovaj rukopis opisuje interdisciplinarne činjenice koje otkrivaju prirodu vremena i pokazuju postojanje individualnog vremena paralelno s postojanjem općeg vremena.

Vrijeme

Izraz “vrijeme” označava niz promjena fizičke osobine materije. Promjene se zapažaju po posljedicama: promjeni položaja, brzine, smjera, električnog naboja, impulsa, mase, itd. Posljedice promjena stvaraju naš dojam vremena: smjene dana i noći, godišnja doba, rađanje, starenje i umiranje živih bića. Definicija mjerne jedinice vremena se mijenjala i uvijek je označavala trajanje izabrane fizičke promjene. Vrijeme ima stalnu skalarnu vrijednost i samo jedan vektor- budućnost, i na njih se ne može utjecati u fizičkoj realnosti. Zbog toga vrijeme ne pripada istoj obitelji dimenzija kojima pripadaju dimenzije prostora.

Vrijeme (kao i boje) nije fizička realnost nego samo psihološki utisak prouzročen fizičkim uzrocima! Niz promjena je ireverzibilan jer svaka nova promjena povećava niz prethodnih promjena za još jednu. Zato vrijeme u fizičkoj realnosti ima samo jedan smjer!

Promjene stanja fizičkih osobina materije se događaju na dva nivoa.

Opće vrijeme

Početak općeg vremena i prostora je trenutak stvaranja cjelokupne materije u obliku gigantske energije primordijalne temperature u infinitezimalnom prostoru. Materija se širila i hladila što je stvaralo uvjete pretvorbe energije u elementarne čestice koje izgrađuju nukleone a ovi atome. Temperatura je pokazatelj tijeka vremena svemira, od “velikog praska” do sadašnje vrijednosti pozadinskog zračenja.

Individualno vrijeme

Promjene stanja fizičkih osobina su različite učestalosti: kemijske reakcije, radioaktivni raspadi, metabolički procesi, eksplozije zvijezda. Događaju se isključivo individualno, iako u njima može sudjelovati više istovrsnih i raznovrsnih jedinki. Zato jedinke nežive tvari i živih bića imaju svoja individualna vremena, koja su paralelna s općim vremenom!

Neživa tvar

Nakon nastanka kristala dijamanta postojeće fizičke osobine se ne mijenjaju do slijedećeg događaja promjene, koja se može dogoditi nakon tisuća zemaljskih godina. Kroz to vrijeme kristal dijamanta se ne mijenja i njegovo individualno vrijeme se dilatira iako kristal sudjeluje svojim nukleonima u općem vremenu. Miješanjem ekvivalentnih masa kiseline i lužine nastaju sol i voda. Pri tome nestaju molekule kiseline i lužine i završavaju njihova individualna vremena. U isto vrijeme započinju individualna vremena novonastalih molekula soli i vode.

Svako svemirsko tijelo se mijenjalo od svog nastanka i to je njihovo individualno vrijeme. Ukupna materija svemira je u stalnim promjenama od postanka i stoga svemir kao cjelina također ima svoje individualno vrijeme i ono je jednako općem vremenu!

Zamor materijala poznat u tehnici je posljedica ubrzanog individualnog starenja dijelova strojeva izloženih mehaničkim i toplinskim naprezanjima u odnosu na zamjenske dijelove u skladištu.

Živa bića

Dinamika metaboličkih procesa u živim bićima određuje dinamiku njihovog individualnog tijeka vremena, što zapažamo po promjenama koje nazivamo “starenje”. Mlada biljka se uvijek razlikuje od stare, novorođenče od svojih roditelja iako su nukleoni u njihovim tijelima jednako stari. Novorođena djeca se i danas rađaju jednako mlada kao u doba Noe ili Abrahama iako su nukleoni u njihovim tijelima stariji više tisuća godina.

Brojna istraživanja na životinjama i ljudima upućuju da smanjeni unos kalorija povoljno djeluje na zdravlje i duljinu života i obratno (6-24). Debele osobe češće ranije obolijevaju od bolesti koje prate procese starenja i češće ranije umiru (18-24). Osobe izložene stresu češće obolijevaju i brže stare od osoba s normalnim metabolizmom (25-29). UV zrake potiču nastanak raka kože i promjene na koži karakteristične za procese starenja (30-31).

Bolest Progeria dokazuje realnost ubrzanog individualnog starenja, ubrzanog toka individualnog vremena oboljelih osoba (32). Brže starenje ovih bolesnika od zdrave populacije dokazuje da opće vrijeme ne utječe na individualna vremena.

Vrijeme svake osobe počinje s prvim događanjem koje starta vrijeme nove osobe. To je trenutak kad spermij prodire u jajnu stanicu. Od tog trenutka svaka osoba cijeli život postoji u dinamičnom kontinuitetu svoje osobne dimenzije vremena. Dinamika metaboličkih procesa utječe na individualno vrijeme osobe. Djeca se brže mijenjaju od starijih ljudi. Poznato je da se bolest male djece brže razvija nego ista bolest u starih ljudi. Naše osobno vrijeme tijekom života nije jednoliko, brže teče u djetinjstvu nego u starosti i brže teče kad smo bolesni nego zdravi. Bolesni organ brže stari od zdravog dijela tijela.

Metabolizam životinja koje podliježu hibernaciji odvija se mnogo sporije za vrijeme zimskog sna nego u ljetnim mjesecima, pa je njihovo individualno vrijeme u stanju hibernacije usporeno! Godovi drveća pokazuju da je metabolizam sporiji za vrijeme zimskog mirovanja nego u ostalim godišnjim dobima pa je zimi individualno vrijeme drveća također usporeno. Duboko zamrzavanje zametaka živih bića zaustavlja njihove metaboličke procese i dilatira njihova individualna vremena!

Ovo su samo neki od brojnih primjera paralelnog postojanja individualnog i općeg vremena, kao i realnosti relativnosti individualnog vremena u fizičkoj stvarnosti.

Priroda prostora

Izraz “prostor” označava trodimenzionalnu sredinu postojanja i djelovanja tvari. Sve tri dimenzije prostora određene su skalarnim vrijednostima i s po dva nasuprotna vektora. U prostornim dimenzijama možemo se proizvoljno kretati izabranim vektorom i izabranom skalarnom vrijednosti. To je moguće jer prostor je fizička realnost za razliku od vremena koje to nije!

Tvar stvara prostor oko sebe djelovanjem svih svojih fizičkih osobina. Doseg djelovanja tih osobina određuje veličinu i osobine prostora. Fizičke osobine tvari stvaraju polja (električno, magnetsko, gravitacijsko i dr.) koja se rasprostiru uokolo tvari brzinom svjetlosti bez obzira na brzinu kretanja same tvari. Kako tvar stvara polje djelovanjem svojih fizičkih osobina pokazuje željezna piljevina oko različitih oblika magneta i vodiča električne struje.

Prostor nije statičan niti homogen. Svaka promjena fizičke osobine tvari mijenja osobine prostora uokolo tvari. Promjena se događa brzinom promjene fizičke osobine a rasprostire se kuglastim valom brzinom svjetlosti. Poznato je da dinamika i intenzitet erupcija na suncu djeluju na okolni prostor.

Prostor se slikovito može usporediti s morem. Kao što jaki vjetar podiže velike valove na moru a povjetarac ga samo malo mreška, tako je intenzitet djelovanja promjene fizičke osobine tvari mnogo snažnijI u neposrednom okruženju izvora događanja promjena. Intenzitet djelovanja promjena slabi udaljavanjem od izvora događanja jer je obrnuto proporcionalan s kvadratom polumjera kuglastog vala. Dokaz su Coulomb-ov i Newton-ov zakoni.

Literatura



Preuzmite dokument



Povrat na vrh